Severina svojunovu pjesmu “Hurem” je posvetila kako sam kaže, svojoj majci koja obožava seriju “Sulejman veličanstveni” i svojim fanovima na Facebooku kojih ima već pola miliona.
Ova pjesma će premijerno biti izvedena na njenom koncertu u sarajevskoj Zetri
Već nekoliko nedjelja pjevačica Rijana hvali provokativnim slikama sa snimanja novog spota, a video je danas konačno i objavljen
Poslije slika na instagramu i Tviteru gdje je pokazala gotovo sve, spot ne nudi ništa novo što nije već viđeno kod ove pjevačice.
Sve plesečice su provokativno obučene i plešu oko stiperske šipke, a sama Rijana sjedi na zlatom prestolu i baca novčanice dolara oko sebe, te i "tverkuje" na svojoj stolici.
Nekadašnji ultra glazbeni hit ‘Mali mrav’, koji je u originalu pjevao Tomislav Čolović, a u jednoj od svojih špica nadahnuto koristili predratni ‘Nadrealisti’, ovih dana doživio je novo i posve drugačije izdanje.
A capella band ‘Glas Ne Žice’ koji je bio u superfinalu natjecanja “Ja imam talenat” (treća sezona u Srbiji) načinio je obradu ove pjesme koja je za dva dana postala svojevrsni regionalni YouTube hit s preko 70.000 pregleda.
Inače, ‘Glas Ne Žice’ je osmočlani vokalni sastav iz Srbije koji kao jedini instrument koristi vlastite glasove, kojima izvode nevjerovatne aranžmane jazz, pop, soul, rock i funk hitova.
Poslušajte i pogledajte kako zvuče u najnovijem aranžmanu:
Bh. bend Dubioza kolektiv svoju najuspješniju godinu završit će velikim solističkim koncertom u Skenderiji 13. decembra. Članovi benda i organizatori najavljuju prepunu dvoranu i pravi muzički spektakl.
U ovoj godini bend Dubioza kolektiv održao je više od 70 koncerata u 23 evropske zemlje, promovirajući, između ostalog, svoj šesti studijski album "Apsurdistan". Cijela priča o albumu i promociji počela je početkom godine, a završit će u Sarajevu.
O reakcijama na ovogodišnji Dubiozin album najviše govori podatak da je downloadovan više od 200.000 puta sa zvanične stranice benda, a spot za pjesmu "Kažu" pregledan je više od tri miliona puta.
"Na početku nismo mogli ni pretpostaviti da će se stvari odvijati ovako kad smo planirali cijelu priču. Koncert u Sarajevu će biti logičan kraj i nadamo se da će sve uspješno završiti", kaže član benda Vedran Mujagić.
Armin Bušatlić, još jedan član Dubioze, kaže kako svi nestrpljivo čekaju da izađu pred, nadaju se, prepunu Skenderiju. Tog petka 13. će, kaže, svirati pjesme sa svih albuma.
"Radujemo se koncertu i datum nam se izrazito sviđa, jer je Sarajevo u decembru uvijek super, pogotovo kad se potrefi petak 13. Koncert će trajati minimalno dva sata. Namjeravamo dovesti što više gostiju koji su sa nama sarađivali na pjesmama. Produkcija će biti vrhunska i nadamo se da će doći dovoljan broj ljudi", kaže Bušatlić.
Ognjen Džinić, projekt menadžer kompanije Tropik, koja stoji iza albuma "Apsurdistan" izdanog za bh. tržište, kaže da ih posebno raduje to što Dubiozu slušaju sve generacije, posebno oni najmlađi, koji sve pjesme ovog bh. benda znaju napamet.
O ovom svojevrsnom fenomenu Buštalić kaže da često preko društvenih mreža dobijaju klipove u kojima djeca pjevaju Dubiozine pjesme, što ih čini veoma sretnim.
"Vrijeme je bilo da i mi pokušamo napuniti neku sportsku salu koja uključuje koševe i golove za rukomet pa smo se odlučili na Skenderiju, jer je manja od Zetre, a na atraktivnijem je mjestu. Posljednji put kad smo svirali u Zetri, svi su nam kazali da smo daleko od centra", kazao je Brano Jakubović, frontmen grupe Dubioza kolektiv.
Prije završnog koncerta u Sarajevu, Dubioza kolektiv će svirati u Zagrebu 26. oktobra i Rijeci 15. novembra.
"Datum održavanja koncerta u Sarajevu je namjerno izabran, jer je ovo zemlja apsurda kao i sve u regiji", kazao je Džinić.
Nakon 27 evropskih zemalja, Dubioza je svirala u Bogoti u Kolumbiji, na najvećem muzičkom festivalu na otvorenom u Južnoj Americi, gdje su oborili mnoge rekorde po posjećenosti.
"Kompletno ljeto i reakcije na sve te svirke su bile veoma dobre i pozitivno smo iznenađeni", dodao je Buštalić.
Organizatori vjeruju da će dvorana kapaciteta od 10.000 ljudi biti premala za sve fanove koji žele doći na koncert Dubioze u Skenderiju.
Prodaja ograničenog kontingenta karata po promotivnoj cijeni od 7 KM počela je danas, a moguće ih je kupiti na svim ovlaštenim prodajnim mjestima širom BiH te preko stranice kupikartu.ba.
Malo je reći da je žiri bio iznenađen njihovim nastupom, publika je vrištala od oduševljenja, a kraj njihova nastupa popratila je gromoglasnim pljeskom, vrištanjem i skandiranjem.
Bosna i Hercegovina je uvijek bila rasadnik talenata,
naročito kada je pjema u pitanju. Dokazi za ovu tvrdnju su svuda oko
nas, dovoljno je samo malo pogledati oko sebe i vidjeti uspjehe naših
pjevača.
U ovom članku, donosimo Vam priču o trinaestogodišnjoj djevojčici izuzetnog glasa koji ostavlja bez teksta.
Melika Moranjkić je djevojčica iz Srebrenika, sa svojih 13 godina najavljuje da je pred njom izrazito svijetla budućnost u svijetu muzike.
Ova izutetno talentirana djevojčica, izuzetnih glasovnih sposobnosti, polaznica je “škole pjevanja Lejle Teskeredžić”, JU Dom mladih Tuzla, uradila je 2. po redu COVER Celine Dion, Power of Love.
Studijski snimak; Dragan Divjak i Lejla Teskeredžić.
Kamera, režija i montaža; Omar Tursić i Sadik Hadžić.
Pogledajte i poslušajte njenu izvedbu. Ostavljamo Vas da uživate!
Luka Šulić i Stjepan Hauser, popularni dvojac 2Cellos, u prepunoj su sarajevskoj dvorani Doma mladih održali koncert na kome su uz svoje već dobro poznate hitove, posjetioce iznenadili i novim obradama
Dva puta su se vraćali na bis, a vrhunac je nastupio kada su izveli hit "Prvi poljubac" Halida Bešlića.
Jedna od največih muzičkih diva bivše Jugoslavije, Josipa Lisac snimila je duet " Ljubav " sa riječkim pop indie bendom Quasarr
Izdavač pjesme, Croatia Records, kaže kako se snimanje pjesme i spota pokazalo vrlo spontanim i ugodnim:
"Oduševljena sam pjesmom i pozivom. Oni su sjajni, mladi, talentirani ljudi koji istinito stvaraju i žive glazbu. Naša suradnja je samo spoznaja da se ništa ne događa slučajno" - izjavila je Josipa Lisac.
Pjesmu autorski potpisuju Filip Frank i Hrvoje Šćulac (glazba), teBoris Štok (tekst), a miks je napravio Kevin Paul iz Londona s kojim je grupa Quasarr već surađivala na svom prošlom albumu.
Spot je režirao Radislav Jovanov Gonzo, a snimljen je u riječkoj Tvornici papira Hartera.
U ovoj godiniJosipa Lisac obilježava 40 godina od izlaska svog prvog albuma Dnevnik jedne ljubavi.
O ovom albumu, koji i nakon toliko godina izaziva jednako divljenje publike, Siniša Škarica, nekadašnji urednik u Jugotonu i Croatia Recordsu je za Cantus napisao: "To je zapravo prva velika ploča na kojoj su se kod nas pomirile različite generacije i idiomi, glazbenici u svojim dvadesetima, tridesetima i četrdesetima godinama, jazzisti i klasičari, protagonisti zabavne i pop -- rock scene u kolektivnom su brisanju žanrovskih granica spremno zakoračili na nov teren individualizma.
Bio je to prelazak iz pop-moderne u post-modernu. Dnevnik jedne ljubavi čvrsta je pop-rock ploča, iz naše vizure jednako važna kao što su bili Otis Blue, Cheap Thrills ili Blood, Sweat and Tears."Izuzetnih prvih 40 godina Josipine karijere koju su obilježile pjesme Karla Metikoša i Ivice Krajača te brojnih drugih sjajnih glazbenika zaokružit će luksuzno antologijsko izdanje koje će biti objavljeno krajem godine.
Spot za novu pjesmu Ylvisa, The Fox, pojavio se na Youtube-u prije samo četiri dana, a već ima više od pet miliona pregleda.
Braća Bard i Vegard Ylvisaker norveški su zabavljači koji su se 2000.
godine proslavili nastupom u pozorištu Ole Bull u Bergenu.
Od tada se pojavljuju u raznim šou-programima i projektima komičnog
karaktera, a njihova nova pjesma i spot kroz dosetljivu igru riječi
pokušavaju dokučiti jednu od drevnih svjetskih misterija - kako se
oglašava lisica.
Ovu su pjesmu mnogi protumačili kao parodiju na brojne, danas popularne,
spotove koji prikazuju izvježbanu plesnu koreografiju, sjajnu
scenografiju, kostimografiju i produkciju, dok sama muzika i tekst pjesme
padaju u drugi plan.
Uostalom, poslušajte pjesmu i prosudite da li će biti veći hit od "Gangnam style-a"?
Proteklog vikenda počela je još jedna sezona britanskog "X Factora", a i publika i žiri već imaju svog favorita
Proteklog vikenda počela je još jedna sezona britanskog "X Factora", a i publika i žiri već imaju svog favorita.
To je Sam Bailey, 36-godišnja čuvarica u zatvoru koja je prvo žiri osvojila izvedbom Beyonceine pjesme "Listen", a potom rasplakala Nicole Scherzinger i publiku pjevajući evergreen Smokeyja Robinsona"Who's Loving You". "Sav stres nestane kad pjevam. Ovo bi mi moglo promijeniti život", u najavnom je videu ispričala Bailey koja je već osvojila srca obožavatelja širom Velike Britanije, a snimke njezinih nastupa na YouTubeu velikom brzinom prikupljaju klikove.
Zašto je u našim razočaranim postmodernim vremenima, u epohi u kojoj
događaji stalno moraju da eksplodiraju na ekranu kako bi se održala
naša napeta pažnja, “The Wall“ je jedinstveno iskustvo, i sjećanje na
vrijeme kada su epovi još bili mogući
U trenutku kada se Liga Za Opšte Dobro priprema za još jedan rat protiv Svete alijanse despota i razbojnika, album “The Wall“ grupe
Pink Floyd, u live inscenaciji Rodžera Votersa, zvuči jednako ubjedljivo
kao i prije tri decenije. Jer, u protekle tri decenije, samo se oružje
povećalo, srce smanjilo.
Otud, putovanje jedne individue kroz
lavirinte zatvorenih sistema, od bolnice, škole do kasarne, sada biva
stavljeno u funkciju anti-ratne poruke.
U to smo se uvjerili u
nedelju uveče na berogradskom koncertu Rodžera Votersa. Iako “koncert“, u
Votersovom slučaju, nije najprikladnija riječ. Jer, ovo je rok “koncert“
kao performans art. Ili, još bolje rečeno, film.
Jer, kao što
film predstavlaj bioskopsku predstavu u kojoj je projektor Sunce koje
obasjava svet, a mi tromošću svog oka vidimo njegove senke, čime se
ovaploćuje Platonova ideja pećine, isto se može reći za produkciju “The
Wall“.
Tokom trajanja koncerta, ima toliko dešavanja svuda po
sceni, da postaje gotovo nemoguće vidjeti sve iz prvog puta. Tu su
gromovite “štuke“, velika lutka Učitelja, Majka koja se nadvija nad
pozornicom, grupa djece iz “Prihvatilišta“ tokom “Another Brick in the
Wall, Pt. 2“ , leteća svinja na naduvavanje koja leti iznad publike; to
je gotovo neodoljivo.
I tu je sam zid, koji polako biva građen,
tokom trajanja prve polovine koncerta, blokirajući bend od pogleda
publike ciglu po ciglu, dok ne ostane ništa osim masivnog bijelog zida od
cigli.
Srećom po nas, zid takođe funkcioniše kao ekran na kome su slike i video bili projektovani.
To je gorivo za priču, s čuvenim marširajućim čekićima tokom “Waiting
for the Worms“, sjajnim cvjećem tokom “What Shall We Do Know?“ ili “The
Trial“ scene, i ovo je testament za kvalitet animacija Džeralda Skarfa
koje sve drže tako fenomenalno dobro na ovom najvećem od velikih ekrana.
Taj isti zid, u međuvremenu, je takođe sredstvo za Votersove
daleko političnije, anti-ratne stavove, i ovo nije nigde očiglednije
nego tokom “Run Like Hell“, kada publika obodrena od Votersa srećno
pljeska zajedno s muzikom, dok se slike Hitlera i Buša prikazuju i
procureli snimci vazdušnih napada na Bagdad, tokom kojih su Said Čmag i
Namir Nur-Aldin, među sedmoro drugih ljudi, bili zvjerski ubijeni kada su
njihove kamere bile greškom zamjenjene za oružje.
U tom ključu,
Voters je u govoru na srpskom, ovaj nastup poželio da posveti porodoci
Žana Čarlsa De Menezisa, Brazilca kojeg je 2005. ubila policija u
Londonu, zbog njihove borbe za pravdu i istinu, kao i svim ostalim
žrtvama državnog terora širom svijeta. Za to vrijeme, iza njegovih leđa
pomaljala se rijeka slika koje su potcrtavale našu epohu u kojoj ekstaza
komunikacije zamjenjuje samu komunikaciju.
Mi smo pozvani da
aplaudiramo s kraja na kraj dvorane i mi smo ovo srećno prihvatili, zato
što smo tu da se zabavimo, ili nismo? Ovo je zbilja briljantana zabava,
ali ovo je takođe nevjerovatna, zapanjujuća i majstorski izvedena
satira.
“The Wall“ može biti, i često jeste, sumorno i mračno
mjesto, ponekad na granici s tužnim. On je evoluirao od priče o
individualnoj izolaciji u ogledalo kroz koje se suočavamo s mračnom
stranom čovječanstva, i Voters apsolutno to nimalo ne narušava. Jer,
težnja za stabilnošću u jednom svijetu koji se hrani nestabilnošću
predstavlja zabludu dostojnu jednog Panglosa ili doktora Strejndžlava.
Ali, ipak, u ovoj predstavi empatija je prisutnija nego antipatija.
I zbog toga, ova gozba za čula predstavlja ujedno briljantno i zastrašujuće iskustvo.
Izvještaj agencije TANJUG
Koosnivač kultnog
benda “Pink Floyd”, Rodžer Voters nastupio je sinoć u Kombank areni,
oduševivši beogradsku publiku muzičko-scenskim spektaklom “The Wall”
(Zid). Sa 20 minuta zakašnjenja Voters je, praćen bendom od 11 muzičara,
numerom ”In the Flesh” počeo izvođenje konceptualnog duplog albuma iz
1979. godine - “The Wall”.
Audio-vizuelno djelo o otuđenju i
transformaciji, sa prepoznatljivim antiratnim i antiglobalističkim
porukama benda “Pink Floyd”, tehnološki vrhunski realizovano, oduševilo
je publiku u skoro punoj Areni. Već let makete aviona sa jednog kraja
arene ka bini, udar i rušenje dijela zida, izgradjenog od kartonskih
kutija - “cigli”, uz eksploziju i varnice duz cijele bine, najavio je
poseban vizuelni, a ne samo muzički, doživljaj.
Crveno
prigušeno svjetlo na bini i publika u dimu, fotografije stradalih u
ratovima ili kao žrtve terorizma širom svijeta, zvuk helikoptera i
reflektori upereni u pojedinačne grupe posjetilaca pratili su pjesme “The
Thin Ice”, “Another Brick in the Wall (Part I)”, “The Happiest Days of
Our Lives” U izvođenju čuvenog singla “Another Brick in the Wall
(Part II), uz veliku lutku koja simboliše učitelja tiranina, jednog od
razloga zbog koga glavni junak gradi zid izmedju sebe i drugih, Votersu
su se na sceni pridružila djeca iz beogradskog Prihvatilišta u majicama
sa natpisom “Fear builds walls” (Strah podiže zidove).
"“Zdravo, Beograde. Dobro došli. Veoma sam srećan što sam ovde. Za
početak želim da se zahvalim klincima iz hora jednim velikim aplauzom”,"
obratio se Voters na srpskom jeziku.
Uz malo muke sa
izgovorom, nastavio je da govori na srpskom i koncert posvetio Zzanu
Ssarlu de Menezesu (Brazilcu koga je londonska policija greškom
likvidirala 2005. misleći da je bombaš) i njegovoj porodici “zbog
njihove borbe za istinu i pravdu”, kao i svim žrtvama terorizma širom
svijeta.
Upečatljiva je bila i animacija koja je pratila pjesmu
“Goodbye Blue Sky”, u kojoj se ptice pretvaraju u bombardere koji kao
bombe izbacuju simbole različitih religija, ideologija, valuta, dok se
“zid” između bočnih bina podiže dodavanjem “cigli”, stvarajući tako
pregradu izmedju publike i muzičara.
Uz numeru “"Goodbye Cruel
World"” i projekciju fotografija poginulih na zidu, stavljena je i
posljednja “cigla”, što je označilo kraj prvog dijela koncerta i početak
pauze od 25 minuta tokom koje su i dalje na “zidu” prikazivane slike
stradalih u sukobima.
Nakon melodija “Hey You”, “Is There
Anybody Out There”, “Nobody Home”, “Vera”, “Bring the Boys Back Home”,
”Comfortably Numb”, slika rata, ranjenih, gladnih, u drugom dijelu
nastupa, usljedio je najdinamičniji segment spektakla. Voters se pojavio u
dugom kožnom mantilu sa mitraljezom, okružen muzičarima u uniformama
koje podsjećaju na nacističke, sa prepoznatljivim crveno-crnim simbolom
ukrštenih čekića na “zidu”, zastavama, uniformi i sa porukom “"Trust
us”" (Verujte nama). Poslije “"Show Must Go On”, “In the Flesh”", uz
stalne efektne svjetlosne efekte, Voters je zahvalio publici na odličnim
reakcijama ponovo na srpskom i na istom jeziku najavio numeru “"Run Like
Hell"”.
Vrhunac je bila pjesma “The Trial” koju je pratio
kratki animirani film o svemu što je glavnog junaka nagnalo da izgradi
zid oko sebe, a uz skandiranje okupljenih “break the wall” (sruši zid),
zid je srušen. Dvanaest muzičara je za kraj izvelo “"Outside the Wall"”,
a Voters je zahvalio posjetiocima: “"Hvala vam mnogo. Bili ste
fantastična publika i učinili ste nam ovo veče nezaboravnim”."
Šejla Kocan je djevojka koja ima izraziti talenat u pjevanju. Učenica je Tursko-bosanskog koledža u Sarajevu i ima 17 godina.
Snimila
je ovaj cover za pjesmu Davida Guette, "Titanium", na nagovor
prijatelja, ne nadajući se da ce privući pažnju velikog broja gledatelja
na YouTubeu. Pogledajte o čemu se radi...
.jpg)
