“Pink Floyd je svoju priču završio sredinom devedesetih i ta priča neće imati nastavak”, poručuje Rodžer Voters koji će na svoj način 1. sepembra u Beogradu oživjeti deo magije inspirisane kultnim albumom “The Wall”.
Prvo septembarsko veče ove godine u Beogradu će bez sumnje biti upamćeno po spektakularnom muzičko-scenskom spektaklu Rodžera Votersa “The Wall Live”. Koncert će se sastojati iz dva dijela od po 60 minuta koji su razdvojeni pauzom od 25 minuta, a Votersu će se na sceni Kombank Arene pridružiti 11 vrhunskih muzičara među kojima će biti i njegov sin.
B92: Album “The Wall” bio je možda vremenski momenat kada je “Pink Flojd” počeo da se rastura. Kao rezultat toga, pojavila se priča da sve upravo vi bili glavni krivac za raspad benda?
Voters: Morate da pričate sa ljudima koji su me proglasili negativcem, to nema veze sa mnom. Ja ni u snu ne bih pokazivao prstom u nekoga. Činjenica je da smo svi bili jako mladi kada smo osnovali bend i dobro smo radili zajedno. Sazrijevali smo u njemu, ali smo se muzički rastali. Počeli smo da se suprotstavljamo jedni drugima mnogo prije albuma “The Wall”. Održavali smo se zajedno zbog očuvanja zaštitnog znaka. U jednom momentu postalo je jako neprijatno i neizdrživo, pa smo odlučili da svako krene svojim putem. To je bila najbolja stvar koju sam mogao uraditi. Nije bilo nikakvih negativaca.
„Another Brick in the Wall” generacije su doživljavale kao himnu. Kako je ona nastala?
Očigledno, to je satirična pjesma. Veoma je iskrena pjesma, morate da poslušate cio tekst. Duboko vjerujem u obrazovanje. Pjesma je napisana kao moj protest zbog obrazovnog sistema i strogih metoda kada sam ja bio tinejdžer. Uložio sam svoju energiju i svoje vrijeme u revolt protiv autoritativnog školskog sistema koji sam pohađao. Nisam želio da mi tako kontrolišu život. Bio sam ljut. Zato sam napisao tu pjesmu.
Na sceni ste više od četrdeset godina, već godinama se ne zna da li ste na posljednjoj turneji. Koja je tajna u vašoj energiji?
Iskreno ne znam. Uživam u svom poslu tako da to čini veliku stvar u svemu ovome. Znam da je sve fizički iscrpljujuće tako da prije svake turneje počinjem sa vježbanjem i trudim se da budem fit u odnosu na moje prirodno stanje. Prosto, ne smijete stati. Ako stanete, umrijećete. Kako starite, a svi ćete to uvidjeti, morate da gurate jače i jače, više i više, da biste ostali aktivni i zdravi. Morate da nastavite sa radom jer je to dobro za vas. Nastavljate sa radom dok ne stanete ali čim stanete – umirete!
Kako se ova turneja razlikuje od prethodne koja je održana po svjetskim arenama?
Sve je veće. Ima više vizuelnih informacija. Biće i velikih fotografija i snimaka poznatih gitarista koje nismo prikazivali po arenama. Povećali smo jačinu piksela, sa 8 hiljada na 15 hiljada. Sve je veće, mnogo veće, duplo veće nego na turneji po arenama. Ima jedan dio tokom „Comfortably Numb“ gdje sve eksplodira u parčiće i nestane, a sada je sve reanimirano.
Da li ste ikada razmišljali o ponovnom okupljanju benda? To je vrlo aktuelno i moderno posljednjih par godina.
Nikako. Dvadeset dvije godine su prošle otkako ne sviramo svi zajedno. Složićete se da je to dug vremenski period. Mnogi znaju razloge našeg rastajanja ali mislim da ne postoji šansa da se opet okupimo. Bend je svoju priču završio sredinom devedesetih i ta priča neće imati nastavak. Gotovo je i tako će i ostati.
Šta bi bila vaša poruka svijetu danas?
- Ne plašite se da brinete o sebi i drugima.
Izvor:B92
Nema komentara:
Objavi komentar